Profiterski nacionalizam i opsjednutost Komšićem

1. Ostajem zapanjen kako hrvatska medijska scena, pa onda i mnogi aktivisti na društvenim mrežama, šire puste izjave što je rekao Komšić, što je rekao Džaferović. Ako već objavljujete da Komšić nije vaš legitimni predstavnik, te da ga nećete primiti u svoje selo, svoj grad, zašto ga puštate u svoje misli? On je, tako ispada po histeričnim objavama, zaposjeo vaše misli, ušao u vašu domenu razmišljanja, postao je poput dima zloduha član vaše kuće. To je puno gore i opasnije od toga da Komšić prošeta po mjestima gdje većinski žive Hrvati. Ako već ignorirate – ignorirajte do kraja. Uz to, sve te napete i oštre izjave dolaze iz kuhinje bivših komunističkih omladinaca, a sada članova predsjedništva. Sva trojica su bili komunistički kadrovi, a da su i drugi umjesto njih izabrani sličan im je pedigre. Bivši komunisti i titoisti sad se narodu dokazuju sirovim nacionalizmom. To je, po meni, profiterski nacionalizam bez ikakvih stvarnih učinaka. Pravi nacionalizam je odgovornost, poštenje, žrtva, nekorumpiranost. Pravi nacionalizam je dati ostavku, ostaviti konformizam, ako ti netko ruši vrednote, prava, poštenje, ljudskost.

2. Zar mislimo da će po stotine ili tisuće puta ponovljena mantra da Komšić nije moj, tvoj, vaš predsjednik promijeniti stvari? Ispuhat ćemo, potrošit ćemo se na varbalnoj razini i neće nam ostati snage za istinsku borbu za jednakopravnost Hvata u BiH. Potpuno se slažem kako je Željko Komšić nametnut za hrvatskoga člana predsjedništva od birača Bošnjaka. Oni su preglasali volju Hrvata. To znaju ptice na grani i tu treba stati. No, zar volju Hrvata ne preglasava i poništava Andrej Plenković i njegov ministar Lovro Kuščević? Oni preglasavaju 400 tisuća Hrvata koji su potpisali za referendum. Bošnjaci su preglasali oko 150 tisuća hrvatskih birača u BiH, a Plenković više od toga. I to je istina. I to je majorizacija od vlastitih vođa!

3. Ključno je pitanje za Hrvate u BiH imamo li strategiju? Imao li hrabrosti provjetriti političke redove onih stranaka koje su od Hrvata dobile najviše glasova? Je li moguće da se dogodi da u vlasti u ime Hrvata ne budu uvijek isti ministri koji godinama sjede u raznim foteljama bez velika ili nikakva ploda? Otvoreno pitanje se postavlja i Draganu Čoviću, koji je dobio najviše glasova Hrvata: Ima li on snage kao legitimni i legalni predstavnik Hrvata osvježiti svoje okruženje novim, sposobnim, energičnim kadrovima? Jedan uglednik, koji je blizak miljeu HDZ-a, mi reče da to Dragan Čović mora učiniti jer se, kao reče, oko njega okupio kadrovski i potrošeni „polu svijet“. Istina je koju ničim ne treba nijekati kako je HDZ dobio povjerenje većinskoga dijela Hrvata u BiH. No, to ne znači da nisu zreli za rekonstrukciju kadra, novi zamašnjak, nove ideje. Potrebna je nova strast na političkoj sceni i nacionalnoj sceni.

4. Ne bojte se. Jedan narod, kao što je konstitutivni narod Hrvata u BiH, ne smijemo povezivati sa sudbinom jednih izbora. Mi smo puno jači nego se misli. Hrvati BiH su narod koji će opstati i unatoč brojnim odlascima (gdje dijelom i politika kumuje) ostati. Uostalom, budimo krajnje iskreni. Ako u protekle četiri godine, kad smo imali predstavnike Hrvate u vlasti, nije sve procvijetalo, tako i sada neće ni sve uvenuti.

 

Piše: dr. sc. fra Mario Knezović