Vi pitate, a fratar odgovara

Molim Vas odgovor na jedno pitanje. Supruga mi je imala spontani pobačaj u desetom tjednu trudnoće i liječnici su potvrdili da se radilo o pravoj trudnoći. Sam uzrok pobačaja nije naveden. Zanima me se događa sa dušom nerođenog djeteta koje je umrlo na ovakav način i da li mi kao vjernici možemo uplaćivati misu za nerođeno dijete? Unaprijed hvala!

Dragi Luka!
Žao mi je zbog gubitka djeteta, ali nadovezujući se na pitanje sljedeće: Sveta misa u sebi objedinjuje puno vidova otajstva vjere i kršćanskoga života. Između ostaloga kažemo da je ona žrtva, spomen-čin, gozba, zahvala itd. Ona dio koji se tiče vašeg pitanja stavio bih u pojam žrtva, budući da se u svetoj misi posadašnjuje Isusova žrtva na križu u kojoj je Isus jednoć umro za grijehe ljudi, kako bi nas svojim uzvišenim predanjem pomirio s Bogom i vratio sklad, koji je vladao prije grijeha prvih ljudi.
S obzirom da u svetoj misi molimo i za pokojne (posebno za one, koji se nalaze u čistilištu, a nedavno su umrli) i vi možete moliti za svoje dijete. No, budući da i to dijete ima jedan grijeh, a to je onaj iskonski (prvi) grijeh, dobro je dati jednu svetu misu za umrlo dijete. Jedna od nakana molitvi za pokojne sažeta je u želji kršćani da duše pokojnih ugledaju nebesku domovinu i Stvoriteljevo lice. 
Kako biste dobili opširniji odgovor upućujem vas na sljedeći link, gdje ćete naći podrobniji opis okolnosti vezanih uz svete mise. (http://www.veritas.hr/casopisi/2010_03/3_2010_pravnik.html)
Svakako, pomolit ću se u svetoj misi za vas i vašu suprugu, ali i za vaše nerođeno dijete.
 

Odgovorio: fra Tomislav Glavnik

Pitanje: Kako gledati na pobačaj ukoliko je ugrožen život žene, le li to moralno?

Poštovana, 
život majke i život djeteta jednako su sveti. Katolička crkva uči da život djeteta u majčinoj utrobi nema prednosti pred životom majke ili obrnuto, budući da oboje imaju jednako pravo na život. Budući da se nerođeno dijete ne može samo braniti, ono je samim time potrebno zaštite. Zahvaljujući modernoj medicini napravljeni su veliki koraci u zaštiti života nerođenih i njihovim majki. To znači da direktni prekid trudnoće (abortus) nije jedini izlaz, kojim bi se spašavao život majke. Ima doduše bolesti, koje se liječe jedino terapijama kod kojih dijete eventualno umire, npr. kemoterapija kod raka ili pak uklanjanje jajovoda u izvanmaterničnoj trudnoći. U ovim situacijama na smrt djeteta se gleda kao na žalosni ishod primijenjene terapije ili zahvata. No, uvijek je zadaća i dužnost liječnika da sve učine, kako bi spasili život i majke i djeteta.

Odgovorio: fra Tomislav Glavnik/laudato.hr