Isus nije Sai Baba ili Muhamed

Nameće mi se misao da, ljudski gledano, apostolima nije bilo od interesa da Isus uskrsne. Koje me činjenice tjeraju razmišljati u takvome  smjeru. Poznato je kako su apostoli, svi osim Ivana, na svoj način zanijekali Isusa i napustili njegov križni put. Napustili su Isusa a dobili su strah. Zapravo, za njih je Isusu doživio svoj kraj i prije nego što je izdahnuo na drvetu križa. Uvukli su se u svoje strahove koji je priječio svaku pomisao na Isusa. Da su apostoli povjerovali Isusovim riječima kako će završiti svoj ovozemaljski hod ne bi ga napustili unatoč prijetnjama i izazovu patnje. Očito je u njima puno više živjela ideja o svladavanju neprijatelja i preuzimanju zemaljske vlasti nego li pogled na stvaranje kraljevanja na nebesima. Zato su apostoli bili iznenađeni, možemo reći i šokirani, Isusovim dolaskom među njih nakon uskrsnuća. Sigurno nije bilo lako pogledati u oči svoga Učitelja kojeg su ostavili samoga među svjetinom i mučiteljima. U tom pogledu se s jedne strane susrela Isusova ljubav i izdaja sa strane apostola. Možda su nakon Isusova polaganja u grob apostoli konačno odahnuli jer je završila jedna mučna priča koju nisu do kraja mogli ispratiti i biti dio nje. Možda su osjećali da im je laknulo jer je otišao sa zemlje onaj zbog kojeg su ih drugi prozivali i pokušavali diskreditirati?

Stoga mi se čini da upravo apostoli nisu imali nikakve potrebe kreirati priču o Isusovu uskrsnuću. Oni, prije svega, za uskrsnuće nisu bili pripravni. Nisu očekivali novi početak. Oni su zarobljeni prošlošću. To najzornije potvrđuje i razgovor Isusov s dvojicom učenika na putu u Emaus. Učenici tada jasno govore da je s Isusom sve završilo i da su njihove nade pokopane s njegovim tijelom u grobu. Zato ne stoji podvala plaćenih svjedoka da su učenici Isusa ukrali i da oni prenose lažnu priču o uskrsnuću. Učenici su samo, bez svoje volje, postali preplašeni svjedoci susreta s Uskrslim dok su bili iza zatvorenih vrata. Oni nemaju nikakva motiva širiti lažnu vijest o uskrsnuću jer time u zemaljskim okvirima ne dobivaju ništa. A ne možemo zaboraviti da im je i Isus stalno predbacivao da im je na pameti ono što je ljudsko i od ovoga svijeta. Bili su zemaljski. Uskrsli Isusu stavio je apostole na novu i neočekivanu kušnju. Njihova vjera i nevjera morala se provjetriti. Igre skrivača više nije moglo biti.

Od Isusova ustajanja iz groba pa do danas postoje prijepori oko uskrsnuća. Potplaćeni svjedoci laži, koje nagradiše židovski velikosvećenici, niječu da je Isusu ustao od mrtvih. I danas neki blaguju od toga kruha u laži zarađena. Tako se izvode čudne konstrukcije, teorije zavjera, kako je Isus, pa to čak misle i neki inozemni moderni teolozi, uskrsnuo samo u „glavama“ apostola, a ne realno. Pitati se odakle dolaze takve konstrukcije i u naše doba. Odgovor je samo jedan. Ovaj svijet, svijet koji dobiva obrise New agea – Novoga svjetskoga poretka, ne može prihvatiti da je Isus Bog. Oni će priznati da je postojao Isus koji je činio dobro, činio neobične stvari, čak i čudesa ali da je uskrsnuo to ne žele potvrditi. To čine iz razloga što žele kazati da je Isus jednak po statusu Budhi, Muhamedu, Krišni, Sai Babi itd. Na putu stvaranja jedne svjetske religije ne može postojati netko tko je superioran. Isusovo uskrsnuće je ipak nadmoć u odnosu na ostale „smrtnike“ koji se smatraju osnivačima religija. Zato sam naglas razmišljao da nije moguće povijerovati da su apostoli imali potrebu stvarati priču o uskrsnući. Njih je uskrsnuće potreslo i zateklo!  

Dokaza o Isusovom uskrsnuću imamo na pretek. Isusu se nije samo ukazao ženama na praznome grobu, nego i apostolima, pa pred 500 svjedoka, te je ostao četrdeset dana na zemlji kako bi poučavao apostole o Božjem kraljevstvu. U novije vrijeme, znanost će reći, da je tzv. Torinsko platno gotovo stopostotno dokaz Isusove muke. Vjerojatnost da je to platno krivotvorina, znanstvenici tvrde, iznosi 1:225 bilijuna. No, od svega je najvažnije ono što je Isus sam izgovorio da su blaženi oni koji ne vide a vjeruju. Uskrsnuće je pitanje vjere, a ne dokazivanja.

Uzaludna je naša vjera ako Isus nije uskrsnuo. To je ključ koji zatvara i otvara vrata svega što vjerujemo, nasljedujemo, učimo i svjedočimo. Ako Isus nije uskrsnuo sve je uzaludno i starozavjetna knjiga Propovjednika bi to izrekla u stilu kako je „Sve je ispraznost“. Uskrsnuće je temelj vjere i navještaja Kraljevstva Božjega. Isus je neumorno govorio svojim sljedbenicima da nije došao stvarati kraljevstvo ovoga svijeta nego ono nebesko kraljevstvo. Bez pobjede nad smrću najava tog kraljevstva vječnosti bi neostvariva iluzija. Dok se neumorno napinjemo u hrvanju s ovim propadljivim svijetom i grešnim i preljubničkim naraštajem misao na Božje kraljevstvo skida teret s pleća. Naša je domovina na nebesima odakle dolaze prave radosti. Na putu smo za gore. Hodimo tako da dobijemo vijenac slave – onaj Božji.

fra Mario Knezović/Glasnik mira