Crkva treba obnoviti Sjemeništa i odgoj za svećenike

Zahvalan Bogu za 20 godina svoga svećeništva usuđujem se, s ovo malo iskustva, napisati slijedeće. Duboko cijeneći svaki duhovni poziv bez obzira u kojim godinama on došao, te Bogu zahvaljujući za svako duhovno zvanje, nameće mi se potreba vraćanja Sjemeništa gdje su se mladi odgajali za svećeništvo. Da, sve mi je poznato da smo sad u drugom vremenu i drugim okolnostima. No, je li to isprika? Možda je bolje postaviti pitanje što je dovelo do toga da smo u takvim okolnostima? Po tome ispada da okolnosti i trendovi određuju nas, umjesto da mi utječemo na te okolnosti i trendove. Budimo brutalno iskreni. Ako se za vrhunskoga sportaša traži da počne formaciju u djetinjstvu, ako se za glazbenika isto to traži, za baletana itd. kako je moguće misliti da sa svećeničkim pozivom može biti drugačije, a da to ne potakne barem neka pitanja.  Pod ruku mi je došao časopis Sjemeništa iz Travnika i u njemu čitam dnevni red i ritam života. Tako je bilo u svim Sjemeništima sve do prije 30 godina. Onda se, tko zna kako, došlo do toga da je Crkva ugušila Sjemeništa. Još u moje vrijeme, a nisam toliko star, na susretu sjemeništaraca (Visoko, Dubrovnik, Split, Zadar, Zagreb, Pazin itd.) okupilo bi se gotovo 500 sjemeništaraca. Razumije se da su mnogi iz tih Sjemeništa otišli drugim putovima i da nisu svi postali svećenici. No, upitajte one koji su prošli te Klasične gimnazije i Sjemenište koliko im je to u životu pomoglo? Sjemenište i Klasična gimnazija u njima spremali su kandidate navikom odricanja, mentalno, karakterno, u skromnosti za život Crkve i za Crkvu. Tim sjemeništarcima nije bilo lako. Trebalo je ustajati rano. Cijeli dan je program ispunjen. Međutim, život u takvom redu, radu i molitvi i okruženju rađao je plodovima.  Stoga, opet ponavljam, Bog ima svoje putove i sretan sam zbog svakoga zvanja pa taman ono pristiglo i u 50 godini života. Sve takve poštujem i cijenim i radujem se njima. Ipak sam mišljenja da moramo poraditi na tome da svećeničke kandidate odgajamo u Sjemeništima i da promičemo odlazak u svećenike/fratre i časne sestre nakon osnovne škole. Ako se to čini nemogućim zašto se ne bi razmislilo o dvije godine strogoga sjemenišnoga načina života za one koji se za svećeništvo jave nakon srednjih škola ili kasnije? Vrijeme provedeno u formaciji u takvim ustanovama stvorit će naraštaje koji će možda napustiti put svećeništva, a drugi će postati svećenici ili časne sestre, ali svi će obogatiti crkveni i društveni život. Prošlost nas neupitno uči da je tomu tako.PREPORUKA: Pročitajte klikom dnevni red u Sjemeništu! Piše: fra Mario Knezović