Barbari rušeći Thompsona ruše Arenu u Puli
Koliko je kravata, zato što je nastala u vremenu ratovanja na strani francuskoga kralja Luja XIII., simbol fašizma onda je isto toliko i pjesma „Bojna Ćavoglave“ simbol fašizma. U jeku teške i krvave agresije Srba i JNA osim puškom, neki i goloruki, Domovina se branila i pjesmom. Jedna od najpopularnijih je ona u kojoj se pjeva „Nećete u Čavoglave niste ni prije“. Ta pjesma „Bojna Čavoglave“ poput zlonamjerno prišivene stigme prati Marka Perkovića Thompsona. Zbog te pjesme se izvođaču brane nastupi, naziva ga se rigidnim nacionalistom i fašistom itd. Zanimljivo je da to tagiranje ponajprije dolazi od onih koji će za sebe kazati da šire snošljivost, toleranciju i promiču ljudska prava. Tih „antifa“ floskulasmo se podosta naslušali. Zbog tog „sotoniziranja“, inače, duhovna, pobožna i Bogu odana čovjeka, zabranjuju mu se koncerti i javno djelovanje u pojedinim državama i gradovima. Tako godinama Thompson ne može u pulsku Arenu. Iz tog grada, kojeg vodi opijatima našmrkani Boris Miletić, kažu da oni ne pristaju da se u Areni pravi „ustaški dernek“, propagira nasilje i širi mržnja. Ako su tako dosljedni, ako se baš tako bore protiv nasilja, zločina i ugrožavanja tuđih sloboda, zašto ne sruše Arenu? Tu Arenu, koju je 80 godine nakon Krista dovršio car Vespazijan, „krasi“ obilježje najgorih obilježja kršenja ljudskih sloboda i prava koja su se u njenom okrilju odvijali. U toj Areni, u kojoj nema mjesta za Thompsona, bilo je mjesta za lavove i tigrove koji su razdirali ljude samo zato što su bili kršćani. U njoj su nesretni gladijatori klicali „Cesare, morituri te salutant – Cesare, pozdravljaju te oni koji idu u smrt“.
U toj Areni, koja je primala oko 3.000 posjetitelja, s užitkom se gledalo kao skončavaju nevini ljudi samo zato što su drugačiji. Brojni su pred razjarenom masom, koja nije imala ni svijesti ni savjesti, davali živote kao svjedočanstvo za Krista. Jedan od njih je sv. German, pulski đakon koji je mučen samo zato što je progovorio riječ obrane za prava kršćana. Uz njega se veže i čudo da mu u toj Areni ništa glavi nije naštetila potpuno užarena brončana kaciga. Inače, taj mučenik je bio osuđen na najokrutniju smrt „ad ignem – mučenje vatrom“. U drugom pokušaju ništa mu nije naudila ugrijana smola koju su, na posebno postavljenome stolu u Areni, polijevali na njegovo razgolićeno tijelo. Tada su i gledatelju umuknuli i vidjeli kako je Bog na djelu.
Kad sve to imamo na znanju trebalo bi na tu Arenu gledati drugačijim očima. Gledano pozitivno trebalo bi je proglasiti žrtvenikom ili mučilištem prvih kršćana i tu vjernički hodočastiti. S druge, negativne strane, mogli bi je smatrati mjestom najgnjusnijih kršenja ljudskih prava, sloboda, prava na vjeroispovijest i po tome kriteriju bi je trebalo srušiti da se ni spomen na nju ne očuva. Oni koji danas, u ime nove ideologije koju neki nazivaju tolerancija, brane nekome pjevati pjesme nisu ništa drugo nego nasilnici. Ako takvi misle da je opasniji Thompson za kršenje ljudskih prava, nego svojedobno Vespazijan, neka budu dosljedni i u ime te dosljednosti neka poruše Arenu koja je ostala kao jedan do četiri sačuvane u svijetu.
Ako je već neće porušiti, onda ta Arena, poput one u Rimu, mora služiti kao mjesto ljubavi, susretišta u različitosti. Koliko je kravata, zato što je nastala u vremenu ratovanja na strani francuskoga kralja Luja XIII., simbol fašizma onda je isto toliko i pjesma „Bojna Čavoglave“ simbol fašizma. Ta paralela možda nije najsretnija ali ona upućuje na dosljednost principima. Kravatu, s kojom se ratovalo za mračne tuđe interese, što podržavam, s ponosom se kiti Arena, a zvuku jedne pjesme, kojom se branila Domovina, u njoj nema mjesta. Licemjerstvo je blaga riječ za takve apsurde.
fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net
