Odgovori na česta pitanja vjernika

Što je redovina, kako se dijeli milostinja, ima li fratar plaću, kako oslovljavati svećenika, što biva s misama za pokojne čitajte u ovome članku.

Što je redovina i koliko iznosi?

Jedna od pet Crkvenih zapovijedi kaže: Pridonosi materijalnom uzdržavanju Crkve i crkvenih službenika (vidi: KKC, 2042-43). Obitelj ili pojedinac treba dati svoj godišnji prilog, koji se mjeri iznosom jedne majstorske dnevnice. Taj kurs se ravna prema majstorskog dnevnici stoga što su se tečajevi i valute često mijenjale i iz praktičnih razloga to je postao običaj. Dakle, redovina nije 50 KM, nego iznos majstorske dnevnice. Razumije se da će se svatko ravnati prema svojim mogućnostima. Svaka obitelj je dužna dati svoj godišnji prilog za redovinu u župi u kojoj prebiva. Naravno, oni koji to ne mogu obaviti mogu se javiti u Župni ured i priopćiti svoju situaciju. Od redovine se uzdržavaju svećenici, časne sestre, župna kuća i sve druge potrebe života pastoralnoga osoblja. Dakle, jedini redoviti prihod za život svećenika je redovina, neovisno koliko se davalo za gradnju crkve, milostinju i druge fondove.

Može li se pričest primiti na ruku?

Prema liturgijskim odredbama pričest se može primati na jezik ili na ruku, osim ako u pojedinoj crkvenoj pokrajini (biskupiji) nije izričito određeno drugačije. Biskupska konferencija bivše države 1971. od Kongregacije za bogoslužje zatražila i dobila odobrenje za uvođenje pričesti na ruku. Dakle, pričest na ruku se može primati jer za to nema izričite zabrane. Naravno, kod primanja pričesti na ruku treba voditi računa o praktičnim i higijenskim elementima.

Tko premješta fratre sa službe?

Fratar je član određene redovničke zajednice. U Hercegovini konkretno Hercegovačke franjevačke provincije. Fratar je pod zavjetom poslušnosti svojem redovničkome ordinariju, ali ako se radi o pastoralnoj službi onda je pod poslušnošću mjesnom biskupi. Dakle, za pastoralne službe (župe) redovnički ordinarij (Provincijal) predlaže promjenu i mjesto službe, a biskup to odobrava ili zbog nekoga razloga odbija. Dakle, fratre premješta Provincijal s upravom na čelu, a kad se radi o pastoralnim službama treba potvrda (dekret) mjesnoga biskupa. Praktično je fratar svake godine na raspolaganju za promjene, ovisno o potrebama koje se pojave. Fratar nema određeni vremenski mandat za neku službu.

Plaća li se krštenje?

Prema biskupijskome taksovniku krštenje se ne plaća. Doduše, prigodom krštenja može se ostavili dar za svijeću ili kao čin zahvale i dobre volje. Dakle, ako prigodom krštenja dajete nešto za gradnju crkve ili u Kruh Sv. Ante ništa niste dali svećeniku zato što vam je krstio dijete. Stoga, nemojte miješati pojmove i fondove.

Gdje ćete izvaditi potvrdu za kumovanje?

Ako vjernik duže od šest mjeseci živi na teritoriju neke druge župe gdje nije kršten on će tamo izvaditi potvrdu da može kumovati. Dakle, tu potvrdu nemojte dolaziti vaditi npr. u Posušje, a već dvije ili više godina živite npr. u Zagrebu. To je zbog toga što vas zakonito pastoralno osoblje, koje vam izdaje potvrdu, mora smatrati doličnim za kuma, a to je nemoguće utvrditi na daljinu i znati pohađate li redovito Svetu misu, izmirujete svoje obveze, živite li kršćanski itd. Najbolje je da po doseljenju u neku novu župu odmah odete do Župnoga ureda i prenesete sve svoje crkvene dokumente.

Kako ću oslovljavati fratra i druge?

Kratica ispred imena fratra je fra. Ona znači brat, od latinske riječi frater. Dakle, uvijek fratra oslovljavajte imenom i ovom oznakom ispred, npr. fra Dobroslave itd. Fratra ne trebate oslovljavati s „velečasni“ jer se taj termin uglavnom odnosi na dijecezanske svećenike koji ispred imena imaju označnicu don. Biskupa oslovljavajte sa „preuzvišeni“ ili „Oče biskupe“, a kardinala sa „uzoriti“.

Što je s plaćenim misama nakon pokopa?

Mise koje dajete prigodom pokopa svojih pokojnika upućuju se dalje preko institucija Crkve do onih svećenika koji će ih moći slaviti. Dakle, plaćene mise za pokojne (obično 30 ili 33 mise) ne ostaju u župi nego se taj vaš novac i popis misa prosljeđuje drugim svećenicima koji ih mogu slaviti. Prema tome, te mise i taj novac ne ostaju u župi.

Ima li fratar plaću?

Po svojim zavjetima siromaštva fratar se odrekao i zakonski i duhovno svake imovine. Fratar ako zavrijedi plaću svojim radom u nekoj službi, npr. školi, tu plaću ne konzumira, ne uzima sebi nego sve ide u zajednicu. Tako bi trebalo biti. Sve što fratar steče za života vlasništvo je redovničke zajednice. Drugi je princip kod dijecezanskih svećenika koji ne žive zavjet siromaštva i ne žive u redovničkim zajednicama. Oni se ravnaju prema drugim propisima.

Kako se dijeli milostinja

U Hercegovini je pravilo da se milostinja dijeli na četiri dijela i to izgleda ovako:

1.   10% brojaču za administraciju

2.   30% Gospina milostinja ide za Ordinarij (provinciju za uzdržavanje duhovnih zvanja, bolenika itd..)

3.   30% Mrtvačka milostinja ide za mise vaših pokojnika. Te mise govore svećenici, uglavnom misionari.

4.   40 % Crkvena milostinja za uzdržavanje crkve i pastoralnih prostorija.

Dodatak: Svake prve nedjelje u mjesecu cijela milostinja ide u biskupiju! U određene nedjelje koa što je Nedjelja Caritasa, Misijska nedjelja itd. cijela milostinja ide za tu nakanu.