Nemoguća misija ili ipak je u Bogu sve moguće

Filmsko ostvarenje s naslovom „Nemoguća misija“ podsjeća me na situaciju u kojoj se našao Sveti Josip. On je od Boga, po ljudski gledano, dobio nemogući zadatak. Čuti riječi da uzmeš osobu koju još nisi odlučio uzeti za svoju ženu i da uz to uzmeš nju trudnu je zbilja šokantan zahtjev.

Josip je bio zatečen. Pokušavao je prečuti taj zahtjev. No, on bijaše bogobojazan i iz ljubavi prema Bogu prihvaća „nemoguću“ misiju. Sličan zahtjev Bog je očitovao ljudima Staroga zavjeta poput Noe, Abrahama, Mojsija i proroka. Josip prihvaća Božji plan. Svoj plan je morao ostaviti pred silinom Božjega glasa koji je odzvonio u njegovoj nutrini. Prihvaćanjem zadatka Josip postaje sposoban i izvršiti ga. U tom trenutku  Josip, tada ne znajući za Marijin poklik: „Neka bude volja tvoja“, čini isto što i ona. Josip se time potpuno stavlja u Božju službu i tako prihvaća da Bogu ništa nije nemoguće. Kad povjeruješ onda uvijek ono nemoguće postaje moguće.

Josip je, tako Sveto pismo izvješćuje, bio pravedan. Ta pravda je čuvala Mariju, a ne sebe i svoj interes. Josipu bijaše važnije Mariju sačuvati od sramote i poruge nego sebe. To je Božja pravda koja oko baca na druge. Zato je Isus i govorio da ne činimo svoje pravednosti samo zato da bi nas drugi vidjeli. Pravda je suradnica istine i ljubavi. Čudesno je velik Josip u svojoj vjernosti i predanju Bogu. Svoje životne poteze je vukao osluškujući samo Božji glas. Glasove svijeta, običaja, uvriježenih mišljenja uspio je nadići.

Marija je u Josipu pronašla suputnika i supatnika u najtežim trenutcima. Kako što Marija nije Bogu postavljala brojna pitanja osim jednoga: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem“ nije pitanjima zamarala ni Josipa niti je on nju. Oni su znali da je Bog odgovor. Njihovo ne bijaše pitati, nego izvršavati. Pretvorili su se u uho. Oni nisu samo slušatelji nego izvršitelji Riječi koja će i njihovom otvorenošću tijelom postati. Svoja ljudska pitanja ostavili su po strani i prepustili se avanturi Duha koja im do tada bijaše nepoznata. Sva sigurnost im bijaše u Bogu.

Sveti Josip je štitio Svetu Obitelj. Bježao je u Egipat pred naletom Herodova pokolja. Sve je učinio da obitelj zaštiti od zla. Josip današnjim muževima ili Josipima naših dana poručuje da se obitelj čuva slušanjem Božjega glasa. Zla uperena protiv obitelji nisu iščezla. Herodov mač i danas visi kao kama nad djecom u majčinim utrobama. Ubojstva nevinih ponavljaju se. Život smeta mnogima. Nekad se čini da život najviše smeta onima koji se bore za dostojanstvo i slobode čovjeka. Tako se u ime prava na vlastiti izbor stila i načina života, ubija život nevinih i širi kultura smrti. U zaštitu života moraju stati očevi, a ne samo majke kojima se prepušta ta teška odluka.  

Očevi i majke moraju biti suradnici u ljubavi i širenju kreposti. Primjer kako to činiti donosi priča. Naime, kandidatima je postavljen zadatak da napišu što misle da je ženi najdraže čuti od muža. Jedan kandidat je napisao da je ženi najdraže čuti to kad noću plače njihovo dijete i kad žena pođe da ga uljulja i primiri, a tada se oglasi muž i kaže: „Neka draga ja ću!“

Fra Mario Knezović/Glasnik mira/fratar.net