Čovjek i vrijeme - međusobna utrka

Jedan filozof je zapisao kako se čovjek od drugih bića razlikuje po tome što iz rijeke vremena koja teče može izroniti. Sve drugo voda odnese, jedino je čovjek sposoban ispuniti vrijeme i vremenu po Božjem namislu dati smisao. Imajući pred očima ovu mogućnost izranjanja iz vremena moramo se upitati: Izranjamo li iz bujice vremena ili nas ta bujica odnosi, a da ne znamo odakle potječemo i kamo idemo. Čovjek se uistinu može lako izgubiti u svakodnevnim poslovima, brojnim obvezama, potrebama, nevoljama, žureći s termina na termin, s dužnosti na dužnost, pa tako izgubi orijentaciju u vremenu i prostoru i, što je najgore, udaljiti se od Boga i izgubi Božju blizinu.

Zakoračili smo u još jednu godinu života. No, čini nam se kako smo još uvijek u vremenu staroga i prošlosti. Mnoge od nas muči osobna prošlost, nezavršeni poslovi, neispunjena osobna obećanja i planovi, ne izmireni računi, neuspjeli pokušaji. Svijet i potrošačko društvo pritišću nas i nameću nam logiku svoga postupanja i života. U takvom ambijentu teško se snalazimo i kao kršćani gubimo svoj identitet i duhovnu orijentaciju. Bog kao da polako iščezava iz naših srca i gubi na vrijednosti u svijetu i svijesti «modernog» čovjeka.     

Duhovni pisac zapisa: «Kad u srcima vlada pustinja, u svijetu je kaos.» Kad tu činjenicu imamo na pameti ne trebamo se čudimo odakle ratovi i zlo. Zašto bračne rastave, nemoral, zlostavljanja u obiteljima, droga, kriminal...? Sve to mi često osjećamo živeći u ovom vremenu i uz to tražimo odgovore na ta pitanja ali, istodobno, kao da ne želimo od Isusa dobiti odgovor. Znamo kako je Isus odmjeren i konkretan, on traži maksimum ljubavi, praštanja i žrtve, kod Isusa nema kompenzacije. On je zahtjevan.

U takvom svijetu i pogledima na život Međugorje je svjetiljka u noći i mjesto otvorenosti za Boga. Tu hodočasnik u Gospinom okrilju spoznaje kako je bez Boga siromah i lutalice na zemlji. Gospa to najbolje osjeća i zato je tu i ne napušta svoje djece. Stoga, kao kršćani i Gospini sinovi pozvani smo podmetnuti svoja leđa za bolji i pravedniji svijet. Pozvani smo drugima biti Krist i glas nade. Pozvani smo svjedočiti i vikati ondje gdje se nastanila šutnja o Bogu. Zadatak nam je vrijeme u kojem živimo ispuniti Božjim vrednotama. Naravno, to nećemo uspjeti bez obnove svog sakramentalnog života jer nam tu Bog daje sredstva spasenja i snagu na životnom putu. Kao Gospini štovatelji odlučimo se na taj korak i ispunimo Božji zadatak u svijetu.

fra Mario Knezović/Glasnik mira