Josip Vajdner: Proleteri pod maskom Prometeja

Hrvatima kroz povijest nikada nije nedostajalo ulizica, izdajnika i sitnih trgovaca nacionalnim interesima. Zorno je to pokazao svojim izvrtanjima medijske stvarnosti i portal Prometej.ba pridruživši se onima koji orkestrirano žele blatiti Katoličku Crkvu.

Piše: Josip Vajdner

Nakon što su, ne uvažavajući minimum novinarske profesije - da se čuje i druga strana - objavili fotografiju kočerinskog župnika fra Marija Knezovića s dječacima koji su pobijedili na lokalnom malonogometnom turniru, a nosili su majice s natpisom Crna legija, te ga prozvali da je organizator toga turnira, sada su nastavili s konstrukcijom stvarnosti ponovno pljujući po Crkvi i želeći dati doprinos onima koji kažu da su "svi isti". U nečemu što liči na osvrt onoga što je fra Mario napisao kao reakciju i što je autor i ovih redaka tretirao, Prometej.ba, manirom najiskusnijih udbaša, izvrće izostavljajući bit te donosi potpuno krivu sliku i zaključak.

"Što se babi htilo to joj se i snilo"

Sukus onoga što pišu jest zamjerka - kako to da Knezović i Vajdner ne vide "nešto loše u ustašama i Crnoj legiji" i otkud je ovom potonjem palo na pamet da među Hrvatima nema vjerskih zagriženjaka i nacionalističkih radikala.

Čitajući to "promišljanje" i paralelno gledajući ono na što se osvrću, nije se moguće oteti dojmu da je sve napisano logikom: "Što se babi htilo to joj se i snilo."

A htilo joj se očito ono u što su sluganski upregnuti - po svaku cijenu naći temu za donošenje svoje "mudrosti i spoznaje" u prvom redu Hrvatima, kojima će pokazati kako ih "službena" Katolička Crkva vodi u nacionalnu propast.

Stoga se i uporno vrte oko sporne fotografije za koju opetovano tvrde kako u njoj fra Mario ne "vidi nikakav problem..." nego se predstavlja kao "pravednik i žrtva".

A zapravo se čovjek samo branio od optužbi, odnosno prevedeno rečeno - laži, da je de facto "ustaša" tj. da je on organizator toga turnira na kojemu se pojavila ekipa dječaka Crna legija. Zato je uputio da oni koji žele o njemu pisati - ako ga već neće kontaktirati - trebaju barem nešto o njemu pročitati, a dosta toga se može vidjeti na fratar.net.

Na isto je upućeno u tekstu U izjednačavanju svega žele „poravnati“ župnika.

Tema, dakle, nisu pitanja: je li natpis s imenom ustaške formacije na dječjim majicama dobar ili loš; kakvu poruku šalje javnosti; što to govori o onima koji su ga zamislili; zbog čega su to učinili... nego zašto se na takav način uz to veže jednog katoličkog župnika, čiji je jedini "krimen" što je tim dečkima predao pehar pobjednika i fotografirao se s njima. Međutim, prometejevci očito žele da im se, kao vrhovnom tumaču što može a što ne smije biti istina, položi zakletva i ako se netko pred njima nije odrekao nečega onda znači da nije nikad i nigdje.

Stoga, dakako, opet udaraju po svome pa im je „neoprostivo da jedan narod nema svojih vjerskih zagriženjaka poput vehabija ili nacionalističkih radikala poput četničkog Ravnogorskog pokreta", nego na istu ravan stavljaju "ustaštvo".

To je u našem slučaju, da pojednostavimo, identično tvrdnji kako su kiseli kupus i mljeveno meso isto što i sarma... Međutim, nitko u ovom priči, nije rekao da među Hrvatima nema nacionalista koji mentalno još uvijek žive u 1940-im. Ali nitko ne može poreći da takva misao nije dobila nikakav institucionalni ni pravni okvir. Jer jedno je kada ljudi govore o npr. abortusu, a nešto sasvim drugo kada se okupe i osnuju udrugu koja se za to zalaže. Ne treba tumačiti kakve to ima pravne i ine posljedice.

Razotkrivena namjera

No, da ne bi bilo nedoumica, može se raspravljati o ustaškom pokretu i njegovu značenju, ali s obzirom da je to fenomen vezan uz Drugi svjetski rat, najpozvaniji su govoriti povjesničari. I njima tu temu treba ostaviti. Također, može se razgovarati o prisutnosti recidiva te ideologije i svega onoga što ju prati u današnjem društvu, ali to je primarna tema za sociologe. (I kamo sreće da se isto može u hrvatskom društvu govoriti o partizanima i komunistima...)

Ono pak što teolozi i, u ovom slučaju, novinari imaju činiti jest: govoriti o istini i laži koje se pojavljuju u javnosti, a proistječu iz konkretnoga slučaja. Sve ostalo upućuje da pravu nakanu pisca valja tražiti daleko iza napisanih slova.

Doduše, ovaj put za to se ne treba previše truditi s obzirom da Prometej.ba na kraju poentira što zapravo želi svojim pisanjem: udariti na Katoličku Crkvu, ili bolje rečeno, samo na njezin jedan dio - onaj kojega u svojoj izvrnutoj eklezilogiji nazivaju "službenim" i onaj koji nije na njihovoj "slobodarskoj" crti. Zbog toga završavaju s paušalnom i polu-istinitom tvrdnjom o Katoličkom tjedniku.

Bez obzira što o tom časopisu pokrenutom 1922. znaju koliko i "baba o kantaru" iznose kako je "vrijeme Drugog svjetskog rata otvoreno simpatizirao, podržavao i promovirao ustaštvo i poglavnika Pavelića". Istina je da je ta novina, poslije svega lošega što su doživjeli u vrijeme Kraljevine SHS (u nebrojeno mnogo puta cenzurirani i plijenjeni te dva puta zabranjivani) - zajedno s velikom većinom Hrvata osjećala radost zbog uspostave hrvatske države, istodobno upozorivši kako će ona opstajati ako se bude držala Božjih zakona. Također, onima koji su barem listali arhiv Vrhbosanske nadbiskupije poznato je da su ustaše u nekoliko navrata vršile pritiske na ovu novinu ne slagavši se s njezinom politikom te je u Tjedniku već s kraja 1942. razvidno opadanje oduševljenja novom državom. A nadbiskup Ivan Šarić "koji je čak", kako prometejevci kažu, "pisao stihove u čast Poglavniku", činio je to i u čast kralju Aleksandru, pa ga zbog toga danas nitko ne optužuje da je "Jugoslaven" ili "Srbin".

No, to latentne mrzitelje svega hrvatskoga i crkvenoga nije briga. Važna je poruka, a ona je sublimirana u zaključku: "Katolički tjednik ponovno je pokrenut 2002. godine i nikada se nije distancirao od takvih sadržaja iz starog Tjednika. Na temelju ove reakcije sadašnjeg glavnog urednika Vajdnera imamo se pravo zapitati: postoji li ideološki kontinuitet između starog i novog Katoličkog tjednika?"

Rekli bismo: Aferim! Hvala što ste otklonili svaku sumnju u nakanu vašega pisanja, a koje je već prije razotkriveno. Zapravo, razvidno je kako je riječ o pisanju jednog "novinara-u-pokušaju" za kojega se može naslutiti o komu je riječ (i koji su mu mentori), a koji se sakriva iza naziva portala. Upravo na isti način ime ove internetske platforme zakriva njezin stvarni sadržaj i cilj te je zbog javnosti nužno kazati kako bi ju se pobliže objasnilo nazivom: Proleter.ba, jer udbaškim metodama nastoji nauditi Katoličkoj Crkvi, upregnuvši u službu one nesretnike koji su u toj istoj Crkvi poniknuli, a koje samo da skinu habit nitko ni za što ne bi pitao.

Čitajte i pratite: www.nedjelja,ba