Kolumna: Žele nas prevesti žedne preko vode

U najnovijoj kolumni fra Mario Knezović se osvrće na tri aktualne teme. Prva se tiče tihe rasprodaje prirodnoga blaga voda što je kriminalno. Tko i kako to čini pročitajte u tekstu. Druga tema se odnosi na uklanjanje križeva i srpsku fobiju na bilo koji oblik slova „u“. U trećem dijelu analizira hrabri stav dalmatinskih fratara i poljaka s krunicom u ruci.

Je li Jozo bio lud?

Nikada vizionari nisu bili dobro došli, osobito ne u svoj zavičaj. Tako je i s prorocima. Isusu je također tome svjedok. Jedan vizionar, a moje ga djetinjstvo dojmljivo pamti, bio je u mome selu. Riječ je o Jozi Knezoviću, magistar je znanosti i svoj radni vijek je proveo u Puli. Tog ljetnoga dana, bila je po prilici 1986. godina, to pamtim jer je moja voljena Cibona s Draženom Petrovićem na čelu postala po drugi put prvak Europe, taj Jozo je sjedio s grupom seljana. Razvila se dinamična priča koja je prelazila sve češće u galamu i viku. Stjecao se dojam da tko bolje viče ima jače argumente. Jozo je, naime, mještanima znao govoriti o nekim stvarima koje je nagovješćivao. Međutim oni ga, osobito njegove generacijske kolege, nisu uzimali za ozbiljno. S podsmjehom su pratili njegove izjave. Tada je govorio da će se uskoro kupovati voda i da će se ratovi u svijetu ubrzo voditi zbog vode. Smijali su mu se dobacujući „ eno ti puna čatrnja vodurine a ti nama daj vina ili pivo“. Osobno sam bio slušatelj tog dijaloga. I meni je, u to doba kao dječaku, bilo čudno da bi netko trebao vodu kupovati. Činilo mi se da bi trebao najprije „popiti tintu“ da bi se odlučio na ludi korak kupovine vode.

Međutim, tek desetak godina kasnije počele su se kupovati prve boce vode. Jozini osporavatelji su ušutili. Čuđenje je brzo, kao i svako pomodarstvo, prešlo u naviku, pa čak i znak prestiža. Ono, znate, ispada tko pije vodu s česme ili iz čatrnje da je zaostao i nije „in“. U sadašnje doba vidimo da se na sve strane prodaje i kupuje voda. Čak je na nekim mjestima, npr. uz autoputove, skuplja voda od piva ili gaziranih sokova. Rat za vodu je na pomolu, zapravo, već je počeo. U tom smislu, zato ovo i pišem, slušamo kako će Rusi preuzeti izvore vode u Kiseljaku. To je posljedica Todorićeva propaloga carstva. Naime, hrvatska punionica vode „Jana“ svojevremeno je kupila punionicu „Kiseljak“. Sve se kupovalo na kredit – ko pravi Hrvati! Sad, kad je Todorićev način uprave, ili bolje rečeno uništavanja Agrokora došao kraju, taj izvor vode u Kiseljaku će preuzeti Rusi. Taj slijed vjerojatno čeka i „Janu“, pa možda „Studenac“ i tko zna koji još niz iza toga može pasti u ruke tuđina. Hrvatska i Bosna i Hercegovina je u vrhu Europe po zalihama zdrave vode. Državno vodstvo s obje strane granice se godinama kune da neće biti prodaje voda niti davanja istih u koncesiju. Oni očito piju nešto drugo, a ne vodu, kad ne vide stvarnost pred očima. Njima se smrklo. Uvjeravaju da neće biti prodaje a već su to prodali na dugi način. Možda su, oprosti mi Božje, baš tom vodom „blagoslovili“ kriminalne radnje i korporativne planove banki i svjetskih moćnika.

Tako nam je zaobilaznim putem tuđin ušao u dvorište i preuzeo ono što smo stoljećima, ili od pamtivijeka, smatrali svojim i Božjim davanjem. Ni pomisliti neću, a kamoli napisati, da je to s vodom slučajno. Ne. Sve je to planski dirigirano. Na to ukazuje šutnja raznih vlasti onda kad su svi vidjeli da u Agrokoru stvari ne idu u pravome pravcu. I sad, kad su prepustili vodu strancima, žele nas medijskim spinovima prevesti „žedne preko vode“. Uopće nije nerealno da dočekamo dane da će nam i vodu zabraniti sabirati u čatrnje ili ju crpsti iz bunara. Posjedovanje čatrnje bit će ilegalan posao, a ako je i tko bude imao plaćat će na nju porez kao na nekretninu. Ti zakoni će proći plaćenim novcem od prodane vode, kao što se plaćaju i naručuju mnogi drugi zakoni. Dok pišem o vodi i mislim na Thomsonov stih „jer je istina voda duboka“ preporučam svima čuvajte svoje seoske čatrnje, očistite ih, zaštitite. To je kapital koji će nam neizmjerno u budućnosti trebati. Nije Jozo bio lud!

Križ i neki simboli opet smetaju

Prije nekoliko godina pisao sam o sramotnome pristanku nogometnih klubova Barcelone i Reala da se s njihovih službenih obilježja ukloni križ kako bi se dresovi tih klubova mogli prodavati u zemljama gdje ne žive u većini kršćani. To su učinili zbog njihove jedine „svetosti“ novca. Prodali su identitet, a možda i dušu ako su je imali. Obračun s križem se i nakon toga nastavio. Poznati trgovački lanac „Lidl“ uklonio je križeve s fotografija grčkih crkvi koje se pojavljuju na proizvodima iz asortimana grčkih delicija. Neki mediji su tražili obrazloženje tog čina. Evo što su iz „Lidla“ njihovi medijski stručnjaci priopćili: “Nastojimo izbjeći uporabu vjerskih simbola jer ne želimo isključiti ničija vjerska uvjerenja. Mi smo tvrtka koja poštuje raznolikost i zato su naši proizvodi tako dizajnirani.“ Tako oni to pišu i misle u ime tolerancije zamazati oči. Ako vi iz „Lidla“ i slični njima, kako pišete, poštujete raznolikost što vam onda baš križ smeta? Čudne li raznolikosti! Što nam ne date da po križu budemo raznoliki od vas? Ako ćemo već o simbolima hoćete li izbaciti i kruh i vino iz vaših trgovina jer su to dvoje simboli Euharistije? To što se gospoda iz „Lidla“ kasnije ispričala je samo znak da se treba u javnosti očitovati, dignuti glas, kako bi se zaustavili rušitelji kršćanske civilizacije.

Međutim tu se bitka sa raznim simbolima ne zaustavlja. Jedan od najbanalnijih se pojavio s natpisima imena igrača košarkaškoga kluba Cedevita iz Zagreba. Klubovi iz Srbije su se žalili da slovo „u“ u prezimenima igrača ima malo zavrnutosti u vrhu i podsjeća ih na ustaško „u“. Svugdje ti vide ustaše kao da nas je brojem kao kineza! Tako se igrač Krušlin, kao i drugi koji u prezimenu imaju slovo „u“, nađe u srbijanskoj prozivci. Bez obzira što je svima jasno da se tu radi samo o vrsti slova (fontu) ovi iz Cedevite su to promijenili. I što sad? Možda bi ustavom, u ovom sastavu koji je nedavno dogovorom HDZ-a i ZDP-a dopunjen, trebalo propisati kad i u kojem fontu Hrvati mogu koristiti slovo „u“. A onda da mi Hrvati pišemo na međunarodni sud za ljudska prava u Strasburu da se u Srbiji sve riječi koje u sebi imaju četiri slova „s“ moraju dokinuti! A „uuuu“ meni se to ne sviđa!

Čemu nas uče Poljaci i fratri

Dva aktivistička poteza su mi se jako svidjela. To je akcija molitve krunice na granici u Poljskoj i akcija fratara iz Dalmacije koji su digli glas protiv plana gradnje termoelektrane na jezeru Peruča. Poljaci su molitvom krunice duž 3500 km granice sa susjednim državama pokazali kako se i čime brane vrijednosti. Inicijativa nazvana Krunica na granicama okupila je više od milijun poljskih vjernika, među kojima su bile i poznate osobe iz svijeta zabave i sporta, pokrenuta je za mir u svijetu te da bi Poljska i Europa ponovno pronašle kršćanske korijene i ne upale u provaliju sekularizma. Potrebno je moliti kako bi “Europa ostala Europa”, kazao je u propovijedi tijekom mise krakovski nadbiskup Marek Jedraszewski. Eto što čine Poljaci. A gdje su naše krunice? Drugi pozitivan iskorak je onaj franjevaca iz Dalmacije. Oni su jasno rekli da ne žele sudjelovati „u grijehu šutnje“ i protive se gradnji termoelektrane na Peruči. Svojim tijelima, svojim habitima, su branili ono što je Božja priroda i dobro za čovjeka. Branili su vode. Upravo one vode za koje će se voditi ratovi.

fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net