Nepošteni upravitelj ili duhovno-moralna korupcija

Nekoliko puta su me vjernici, što je lijepo od njih, pitali kako razumjeti, kako rekoše, čudnu Isusovu poruku iz evanđelja koju čuju na nedjeljnoj misi a radi se o prispodobi o nepoštenome upravitelju. Riječ je o Lukinome evanđelju 16, 1-13. I, istini za volju, na prvi mah je poruka zbunjujuća. Isus najednom hvali nepoštenoga upravitelja koji se po ljudsku snašao a druge je učio kako treba prevariti gospodara. No, očito je da je Isusu htio ljudima progovoriti njihovom izopačenom logikom kako bi im kazao da su na zemlji sinovi tame snalažljiviji od sinova svjetla ali da teko neće biti kad se bude polagao i iznosio onaj konačni račun. Što nas uči ova Isusova priča o čovjeku koji je zlorabio svoj položaj?

Najboljim mi se za shvaćanje Isusove poruke čini oblikovati priču koja se može povezati sa stvarnim životom. Priča bi mogla biti ovakva. Obiteljski čovjek koji ima petero djece ostao je bez posla i plaće i doveo je u krizu egzistencijalnu opstojnost svoje obitelji. Zajedno sa suprugom neumorno svoje molitve upućuje Bogu da On providi kako bi našao bilo kakvo zaposlenje da bi prehranio obitelj. Jednoga dana susretne poznanika koji ga upita bi li kod njega htio raditi vrlo odgovoran posao. Nastala je radost i prihvatio je ponudu. Gospodar koji je vlasnik velikoga poduzeća povjerio mu je da upravlja poslovnicom u jednome gradu. Gospodar mu je obećao vrlo visoku plaću od 5.000 KM. Čovjek je nakon toga sav radostan otišao svojoj kući i s velikim veseljem rekao svojim ukućanima kako je pronašao posao s plaćom koju je mogao samo sanjati. Počeo je raditi i nekoliko mjeseci je išlo sve po planu. On je radio a visoka plaća je uredno stizala.

Međutim kako je vrijeme odmicalo taj upravitelj vlasnikove poslovnice upao je u kušnju da pokuša ostvariti još veću dobit tako što je počeo varati i krivo ispisivati račune. To je tako bilo godinu dana. S vremenom su neki suradnici zamijetili da se nešto čudno događa. Javili su to vlasniku. Vlasnik je zatražio polaganje računa od upravitelja. Tako je uhvaćen u prevari. Srce mu je bilo nezasitno i od onoga srca koje je bilo zadovoljno bilo kakvim poslom i plaćom pretvorilo se u nezasitno i gramzljivo srce. Dobio je otkaz. Nastala je tjeskoba za njegovu ženu, majku i djecu. Od srama nisu mogli izlaziti na ulicu. Njihov otac je iznevjerio veliko povjerenje i dobrotu vlasnika koji mu je povjerio posao i pošteno ga i dobro plaćao. Povratak prijašnjem načinu života nije bio moguć pa je, kako Isusu reče, zaključio da kopati ne može a prositi se srami.

To bi bilo jedno od tumačenja Isusove poruke o Bogu i bogatstvu i o tome kako se ne može služiti dvojici gospodara. Koliko li, nažalost, ovakvih sličnih nezgoda ima. Ljudi se od skromnih pretvore u nezasitne. Ljudi iz čestitosti zbog prljava dobitka prelaze na stranu lopova, kriminalaca, prevaranata. U trenutcima kad u čovjeku gramzljivost uzme glavnu riječ zaboravlja kako je uzaludno zadobiti cijeli svijet ako duši svojoj naudi.

Ta stvarnost prevare svoje korijene ima i u biblijskome izvještaju Staroga zavjeta. Najzorniji oblik nepravde i prevare zbog prljava dobitka imamo u slučaju Izakovih i Rebekinih sinova Ezava i Jakova. Jakov sa svojom majkom Rebekom, koja je kreirala pakosni plan, varaju Izaka i Ezava kako bi otac blagoslov udijelio Jakovu kao glavnome nasljedniku imanja a ne Ezavu kojega je to običajno pripadalo. Takve događaje kasnije su pratila prokletstva. Stjecanje na temeljima nepravde rađa srdžbom Božjom. Stjecanje imanja ili prijateljstva na temelju prljava dobitka kalja ljudsku dušu koja nije sposobna primati i živjeti blagoslov i mir.

Čovjek današnjice bori se za zemaljsku stečevinu i nikako da nauči lekciju iz promašaja onih koji su živjeli prije nas. I, što je najgore, u toj borbi gubi onu glavnu bitku za vječni vijenac slave. A bogatstvo ionako nije stanje novčanika, nego stanje duše. Nama je lako znati gdje je naše blago. Trebamo samo saznati gdje nam je srce i za čime ono čezne.

Fra Mario Knezović/Glasnik mira

KOMNETARI I MIŠLJENJA KLIKOM OVDJE