Društvo je došlo do takvoga apsurda da čovjek mora postupati kao luđak i kreten kako bi se izborio za pametne stvari. Hodimo li kao vjernici i društvo u povorci života ili u povorci smrti?
Zar ćemo svi dignuti ruke od broda koji tone i prestati veslati? Taj upit je postavio fra Mario Knezović govoreći na Čerigaju povodom 172. obljetnice dolaska fratara.
Svi tražimo promjene, žudimo za reformama, rezovima u društvu ali svi bi da te promijene i reforme počnu od drugih, bez nas. Na duhovnome području je slično.
Onaj tko kaže ne želim Boga, ne želim milost, ne želim Isusa, ne želim evanđelje, ne želim Crkvu, ne želim sakramente taj želi zlo, tamu, grijeh i odlučuje se za sotonu, kaže u propovijedi fra Mario Knezović.
Koliko su naše riječi važne? Izgovaramo li ono što mislimo iskreno ili licemjerno? U početku je bila Riječ i ta Riječ bijaše Bog. Riječ je britak mač koji ubija, ali riječ ima i moć njegovanja i terapije.
Muževi budite vjerni i skrbni očevi. Majke kuću ogrijte čistom ljubavlju i resite je dobrotom. Roditelji odgajajte svoju djecu u školi evanđelja. Roditelji ne ogorčujte život svoje djece i mladih.
