Ta radost zbog knjige „Ne lomite napukle trske“ tiho se, poput nevina osmjeha, uvukla u mene. Pomislih, ako se uopće u ushitu ljubavi može misliti, kako ima posebnih ljudi koji brinu o osobama koji imaju posebne potrebe.
Još nigdje nisam pročitao, ili iz razgovora s ljudima doznao, kako na natječajima za zaposlenje postoji stanka za duhovnost – molitvu. Možemo li zamisliti kandidata za posao da istakne tu potrebu i da zahtjeva npr.
Umorni smo od neispunjenih obećanja. Izvarani smo od mnogih koji su nešto najavljivali a nakon toga nije bilo ničega. Sjećam se anegdote iz djetinjstva. U mome selu je živio Frano, nažalost već je pokojni. Prerano je otišao.
Vjera je dar. Ona je ono nadnaravno i teško riječima objašnjivo. Vjera nije ni mišljenje niti samo životna filozofija. Vjera je iskustvo Boga koji se u ljudskim kategorijama ne može obuhvatiti i izreći.
Ovaj naš svijet, prema divnome Božjemu namislu, pun je različitih zanimanja, vještina, talenata. Jedan put sam bio u prigodi biti gostom jedne velike hrvatske tvornice slatkiša. Išao sam na odjel čokoladnih proizvoda.
Čitam ovih dana članak dr. Benjamina Markina liječnika rodom iz Gane, koji još uvijek, premda umirovljenik, radi u Sveučilišnoj bolnici u Mostaru. Pisao je o tome tko je vjernik.
Zakoračili smo nedavno u još jednu kalendarsku godinu. Stariji smo. Možda iskusniji i mudriji. No, možda smo, okrznuti zubom vremena ranjiviji i umorniji od života.
Sveti Petar je po Silvanu uputio pismo braći u poganstvu – nevjernicima. Petar ih želi pozvati na vjeru i obraćenje. Tako u svojoj poslanici Petar izriče trostruki poziv koji sadrži poniznost, triježnjenje i hrabrost.