Proslavili smo 33. godine Gospinih ukazanja. Gospina ukazanja i dalje su otvorena tema na svim razinama u Crkvi i društvu. Pitanja je o tome mnogo a odgovora malo ili previše. Ovisno kao se uzme.
Filmsko ostvarenje s naslovom „Nemoguća misija“ podsjeća me na situaciju u kojoj se našao Sveti Josip. On je od Boga, po ljudski gledano, dobio nemogući zadatak.
Na montiranome komunističko procesu blaženi je kardinal Alojzije Stepinac na optužbe odgovorio: „Moja je savjest mirna!“ Te riječi koje odzvanjaju desetljećima Stepinac je iznio svoju obranu jasno želeći poručiti da se ne želi
Još nigdje nisam pročitao, ili iz razgovora s ljudima doznao, kako na natječajima za zaposlenje postoji stanka za duhovnost – molitvu. Možemo li zamisliti kandidata za posao da istakne tu potrebu i da zahtjeva npr.
Nekoliko puta su me vjernici, što je lijepo od njih, pitali kako razumjeti, kako rekoše, čudnu Isusovu poruku iz evanđelja koju čuju na nedjeljnoj misi a radi se o prispodobi o nepoštenome upravitelju.
Što ljudi kažu tko sam ja? Takav upit je Isusu izrekao pred svojim učenicima. Oni su žurno odgovarali: Ivan Krstitelj, Ilija, jedan od proroka… No, kad Isus upita: A vi, za koga me vi držite, odgovor bijaše otežan.
Jedan filozof je zapisao kako se čovjek od drugih bića razlikuje po tome što iz rijeke vremena koja teče može izroniti. Sve drugo voda odnese, jedino je čovjek sposoban ispuniti vrijeme i vremenu po Božjem namislu dati smisao.
Predaja i ranokršćanska literatura nam donosi sliku putovanja sv. Pavla u Atenu. On je, nošen pozivom na propovijedanje, pohodio grad mudroslovlja i sjedište ondašnjih filozofa.
